Za posjetitelje
Korisne poveznice
Smještaj
Znamenitosti
Park šuma Adica
Adica ul. 1
Park-šuma Adica pruža razne rekreativne i ugostiteljske sadržaje, a do nje se iz centra grada može stići pješice i biciklom. To je omiljena lokacija za odmor od asfalta u šumi, a pješčani otok Mala Ada, ljeti nezaobilazan za osvježenje, kupanje i druženje u prirodi.
Centar grada Vukovara
Ul. dr. Franje Tuđmana
Središte Starog Vukovara prepoznatljivo je po kućama koje su građene u tipičnom stilu marijaterezijanskog provincijskog baroka. Brojne nekadašnje obrtničke radionice i trgovine svjedoci su ekonomske moći bogatijeg sloja građanstva. Tijekom 18. st., istodobno s baroknom izgradnjom Starog Vukovara, uz stilsku distinkciju razvija se i prostor Novog Vukovara. Većina građevina tog dijela grada na lijevoj obali rijeke Vuke građena je u stilu kasnobaroknog klasicizma. Tako zaokružena barokna cjelina do danas je ostala dominantan stilski sloj povijesnog Vukovara, s brojnim arhitektonskim spomenicima.
Crkva sv. Roka
Županijska ul. 2A
Crkva, iako je nastala devet godina prije Dvorca Eltz, uklopljena je u dvorski kompleks. Građena je donacijom Antuna Pöhra de Rosenthala 1740. g. kao zavjetna (kužna) kapela i ujedno kao filijalna crkva za njemačke naseljenike u tom dijelu grada. Isticala se slikom sv. Roka, sv. Sebastijana i sv. Rozalije, zaštitnika od kuge. Prvotni izgled kapele bio je nešto drugačiji. Bila je to jednostavna, jednobrodna kapela s dva bočna oltara i jednim centralnim, otvorenim trijemom, pjevalištem iznad ulaza i propovjedaonicom. Prvotni barokni korpus crkve u klasicističkoj obnovi 1805. g. je proširen bočnim oratorijem i sakristijom te dograđen je slikoviti zvonik pokriven šindrom. Crkva je doživjela nekoliko obnova 1858. i 1904. g. te nakon II. svjetskog rata, a tijekom ratnih zbivanja 1991. g. bila je znatno oštećena. Nakon toga 1998. g. kreće sustavno istraživanje svih povijesnih karakteristika i arhitektonskih elemenata, a kapela Sv. Roka Kapela obnovljena je 2003. g.
Hrvatski Dom Vukovar (Gradsko kazalište)
Ul. Josipa Jurja Strossmayera 20
Hrvatski Dom Vukovar je javna ustanova u kulturi koja tijekom godine organizira brojna kulturna događanja. Ideja o izgradnji Hrvatskoga doma potiče iz 1902. g., a realizirana je tek 1922. g. Zgrada je građena prema projektu arhitekta A. Feudenreicha, a nalazi se na obali Dunava u neposrednoj blizini Dvorca Eltz. Na svečanom otvorenju Hrvatskoga doma 9. srpnja 1922. g. tada zabranjeno društvo Hrvatska žena iz Zagreba donosi na dar zastor za pozornicu s utkanim tekstom „Hrvatska žena - Hrvatima Vukovara“. Zgrada je od tada doživjela nekoliko nadogradnji i preinaka. Tijekom 60-ih i 70-ih godina devastiran je izvorni kasnosecesijski interijer središnje dvorane, gdje su izvedene zatvorene lože s pregradama. U Domovinskom ratu, 1991. g. građevina je znatno stradala, nakon čega je obnovljena. Obnova zgrade temeljila se na konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima te se dvorana vratila u izvorni oblik, kakav je imala kod svog otvaranja.
Rodna kuća Lavoslava Ružičke
Ul. Josipa Jurja Strossmayera 25
Prvi hrvatski nobelovac Lavoslav (Leopold) Ružička rodio se u obrtničkoj obitelji u Vukovaru 13. rujna 1887. g. Završava studij kemije u Karlsruheu u Njemačkoj 1908. g., a već 1910. g. brani doktorsku disertaciju iz organske kemije. Posebno se bavio prirodnim spojevima, osobito fiziološki aktivnim i mirisnim tvarima. Za svoja istraživanja polimetilena i viših terpena dobio je 1939. s njemačkim kemičarom A. F. J. Butenandtom Nobelovu nagradu za kemiju. Umro je u Zürichu u 90. godini života, 26. rujna 1976. U njegovoj Rodnoj kući u Vukovaru nalazi se kongresni centar, a L. Ružičku, njegov rad i djelo možete upoznati putem holograma koji je ovdje postavljen. Danas je na taj objekt, nadograđena višenamjenska dvorana, mjesto različitih javnih kulturnih, znanstvenih i edukacijskih sadržaja. U zgradi je smješten i Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U dvorištu je postavljena bista L. Ružičke, rad vukovarskog umjetnika Branka Crlenjaka.
Pješački most Jean Michel Nicolier
Ul. Josipa Jurja Strossmayera
Gradsko vijeće Grada Vukovara, 8. rujna 2014. donijelo je Odluku temeljem koje pješački most u centru Vukovara nosi naziv Jean Michel Nicolier. Most se nalazi između ulice Dr. Franje Tuđmana i Ulice Josipa Jurja Strossmayera i prelazi preko rijeke Vuke, koja dijeli Slavoniju od Srijema. Dobio je ime po dragovoljcu Domovinskog rata iz Francuske koji je sudjelovao i poginuo u obrani Vukovara. U rujnu 1991. g. Jean Michel Nicolier stigao je u Vukovar i borio se na Sajmištu gdje je i ranjen. Nakon pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske narodne armije u Opću bolnicu Vukovar, Nicolier je odveden zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima te u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine pogubljen na Ovčari. Na dan Grada Vukovara, 3. svibnja 2015. g., uz most Jean-Michel Nicolier, postavljeno je njegovo spomen-poprsje, rad akademskoga kipara Lovre Jakšića.
Radnički dom (Grand hotel)
Ul. dr. Franje Tuđmana
Radnički dom, poznat i kao Grand hotel, dao je graditi veleposjednik Aleks Paunović. Gradnja je trajala od 1895. do 1897. g. prema projektu poznatog arhitekta Vladimira Nikolića. Građena u monumentalnom historicističkom stilu, a prvotna namjena bila je hotel koji je uz ugostiteljske sadržaje imao i kazališnu dvoranu predviđenu za održavanje kulturnih i drugih događaja. Zgrada je 1918. g. prodana novom vlasniku, Miši Gotfridu, a već 1919. g. ponovno ponuđena na prodaju. Tada radnici Zadruge radničkog doma prodaju zadružne udjele i prikupljaju sredstva za kupuju Grand hotela i pretvaraju ga u Radnički dom. U njemu je 1920. g. održan Drugi kongres Komunističke partije Jugoslavije, poznat kao i Vukovarski kongres. Zgrada je teško nastradala tijekom ratnih zbivanja 1991. g. i od nje ostali samo nosivi zidovi. Fasada i vanjski izgled zgrade obnovljeni su 2013. kada je svečano i otvorena.
Stari vodotoranj
Ul. bana Josipa Jelačića 3
Stari vukovarski vodotoranj, armiranobetonska građevina visoka 19 m izgrađena je 1913. g. nedaleko od ušća Vuke u Dunav. Vodotoranj je izgrađen je na mjestu nekadašnje tržnice i jedan je od najstarijih takvih objekata u Hrvatskoj. Izrađen je u kasnosecesijskom stilu prema nacrtu J. Banheyera, a ima kapacitet od 50 000 litara vode. Stari vodotoranj danas zauzima središnje mjesto na glavnom trgu ispred hotela Dunav i Gradske uprave. Nakon oštećenja tijekom Domovinskog rata obnovljen je u gotovo izvornom obliku.
Centralna ljekarna Kirchbaum
Ulica dr. Franje Tuđmana 12 XVI
Izgrađena je 1909. godine u duhu kasnog historicizma s naglašenim secesijskim detaljima. Na kutnom dijelu nalazila se najstarija vukovarska ljekarna koju je još od 1787. g. na nekoliko različitih lokacija vodila obitelj Kirchbaum.
Zgrada Magistrata
Ul. dr. Franje Tuđmana 13
Zgrada izgrađena je u stilu kasne klasicističke arhitekture za potrebe vođenja gradske samouprave. Prizemlje zgrade rastvoreno je lučnim otvorima, a iznad glavnog ulaza nalazi se timpanon na kojem je upisana godina nastanka MDCCCXVIII (1818.) DOMUS OPPIDANA. Na katu iznad ulaza dekoracija fasade uključuje kapitele i pilastre. Prije Domovinskog rata 1991. g. ovdje je bio smješten Hrvatski radio Vukovar, koji se i danas nalazi ovdje.
Zgrada diližansne pošte
Ul. dr. Franje Tuđmana 17
Diližansna pošta prvi put spominje se 1777. g. i bila je jedna od najvećih zgrada u glavnoj starovukovarskoj ulici. Nastala je u drugoj polovici 18. st. spajanjem triju susjednih kuća, a ističe se s nizom stupova povezanih lukovima na pročelju. U toj je zgradi djelovao je Gradski muzej Vukovar, a nakon preseljenja u dvorac Eltz tu su djelovale Zbirka Bauer i Galerija umjetnina sve do 1990. g. Tijekom Domovinskog rata zgrada je pretrpjela znatna oštećenja, a danas je obnovljena.
Bećarski križ
Ul. dr. Franje Tuđmana 33
Najstarije i najveće vukovarsko ulično raspelo dalo je naziv cijelom dijelu Starog grada – Kod bećarskog križa. Raspelo je podignuto 1805. godine kao prvi kameni javni križ u gradu (stariji, iz 18.st., bili su drveni). Bećarski križ ima elemente pučke javne plastike s profilacijama i uresima klasicističkog stila. Lokalne srpske vlasti srušile su raspelo 1996.g., a koje je u međuvremenu obnovljeno.
Crkva sv. Nikolaja
Ul. Europske unije 7
Saborna crkva Sv. Nikolaja Mirlikijskog u Vukovaru pravoslavna je crkva u sastavu Osječkopoljske i baranjske eparhije Srpske pravoslavne crkve. Gradila se od 1733. do 1737. na mjestu drvene crkve, a ima elemente provincijskog pučkog baroka. Tijekom borbi u Vukovaru 1991. g. crkva je pretrpjela teška razaranja, a obnova vanjskog i unutarnjeg dijela crkve završena je 2012. g. sredstvima Vlade Republike Hrvatske.
Franjevački samostan
Samostanska ul. 5
☎ 00385 (0)32/441-381
Vukovarski franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakova smješteni su na prapornoj gredi uz Dunav. Temeljni kamen postavljen je 1723. godine i tada započinje izgradnja franjevačkog samostana i crkve u baroknom stilu. Gradnja kompleksa trajala je deset godina, a u cijelosti završen 1736. g. Ambrozije Janković sredinom 18. st. izrađuje uljene slike na crkvenom oltaru. Svoj konačni oblik franjevački samostan sa crkvom sv. Filipa i Jakova dobiva prema ideji arhitekta Richarda Jordana iz Beča, nakon velike obnove i proširenja crkve (1896. – 1897.). Tada je prvotna jednobrodna barokna crkva produljena i proširena dvama bočnim brodovima – kapelama. Zahvaljujući tim nadogradnjama vukovarska crkva postaje treća crkva po dužini u Hrvatskoj sa 58 metara dužine. Franjevci su skupljali kroz stoljeća umjetničke slike baroknih i novijih majstora, kipove, arhivalije, knjige i liturgijsko posuđe. Samostanska knjižnica po svom fondusu jedna od najvrjednijih starih knjižnica u Hrvatskoj i posjedovala je 17.000 svezaka, a u samostanskoj se riznici nalazilo bogato srebrno i pozlaćeno liturgijsko posuđe umjetničke izrade od 16. st. pa sve do 20. st. Do razaranja tijekom Domovinskog rata, kada je crkva potpuno devastirana i opljačkana, franjevački samostan s crkvom sv. Filipa i Jakova bio je najstariji očuvani barokni spomenik i uopće najstarija vukovarska građevina. Kompleks je danas obnovljen i registriran kao spomenik kulture A kategorije.
Gorjanovićev profil
Ul.Svetog Bone
Gorjanovićev profil geološki je spomenik prirode u Vukovaru, okomiti lesni strmac usječen djelovanjem Dunava. Nazvan je po priznatom hrvatskom arheologu, paleontologu i geologu koji ga je prvi otkrio i opisao Dragutin Gorjanović-Kramberger. Danas profil predstavlja izvrstan geokronološki zapis klimatskih promjena koje su se zbivale krajem pleistocena. Predstavlja izmjene glacijala i interglacijala tijekom kojeg su zatopljenja dokumentirana paleotlima (tamne pruge unutar svjetlog prapora). Različiti geokemijski i mineralni sastav tih paleotala svjedoči o različitim klimatskim uvjetima koji su vladali u ovim krajevima. Isto tako ovaj lokalitet sadrži i jedinu registriranu i istraživanu tefru (akumulaciju piroklastičnog materijala) u hrvatskom dijelu Karpatskog bazena.
Vodotoranj
Ul. bana Josipa Jelačića 3
☎ +385 32 639 999
Vukovarski vodotoranj počeo se graditi 1963. g., a kao vodospremnik u funkciju je pušten početkom 1968. g. Projektanti vodotornja su arhitekti Petar Kušan i Sergej Kolobov, prema projektnoj ideji izgradnje vodovodne mreže Alexandra Rosea. Visok je 50 metara, a izgradila ga je zagrebačka tvrtka Hidrotehna u tadašnjem gradskom perivoju i izletištu tzv. "Najpar-bašči". U to vrijeme, s kapacitetom rezervoara od 2200 kubnih metara, bio je među najvećim građevinama te vrste u Europi. Na vrhu bio je restoran-vidikovac "Vodotoranj", iz kojega se vidio Vukovar, Dunav i okolica. Tijekom Domovinskog rata, bitke za Vukovar 1991. g. vodotoranj je teško oštećen nakon čega je postao je simbol stradanja i otpora toga grada. Tijekom opsade grada Ivica Ivanika i Hrvoje Džalto svaki dan su iznova na vodotoranju dizali hrvatsku zastavu. Obnovljeni vodotoranj svečano je otvoren 30. listopada 2020. g., a sadrži memorijalne stube, memorijalnu sobu i vidikovac, u prizemlju pokraj Vodotornja nalazi se amfiteatar sa 100 sjedećih mjesta, dječje igralište i kafić.
Mjesto sjećanja
Vukovarska bolnica
Županijska ul. 35
☎ 091 4521 222
Bolnica u gradu Vukovaru utemeljena je 1939. g. kao Bolnica časnih sestara Sv. Križa i djelovala je u okviru Medicinskog centra Vukovar. Izgradnja novijeg bolničkog objekta počela je 1973., a radovi su završeni 1976. g. Za vrijeme Domovinskog rata, 1991. g. Hitna služba Medicinskog centra Vukovar uključuje se u zbrinjavanje ranjenika u Borovo Selu, a nedugo nakon toga formirana je ratna kirurgija i opremljeno protuatomsko sklonište. Granatiranje bolnice počelo je 15. 8.1991. , a 24.8.1991. g. bolnica je bila i meta avionskog napada. Tijekom ratnih zbivanja bolnica je zbrinula 4000 ranjenika sve do 20. 11. 1991. g. kada je 200 ranjenika, bolesnika i 18 djelatnika bolnice odvedeno i pogubljeno na Ovčari. U procesu mirne reintegracije 24. 7. 1997. g. započela je reintegracija bolnice u sustav zdravstva Republike Hrvatske. Zatečena je djelomice sanirana nova i stara zgrada bolnice, dok su ostali objekti bili potpuno srušeni, a 1998. g. započeo je proces obnove. U sklopu bolnice od 2006. godine nalazi se stalna muzejska izložba Mjesto sjećanja - Vukovarska bolnica 1991., koja je otvorena za posjetitelje. U podrumskim prostorijama rekonstruiran je život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada. Posjetiteljima se nudi multimedijalni prikaz ratnih zbivanja unutar bolnice tijekom jeseni 1991. godine. Na zidovima utisnuta su imena i prezimena hrvatskih branitelja i medicinskog osoblja odvedenih iz vukovarske bolnice i pogubljenih na Ovčari 20. studenoga 1991. g. U nekadašnjem atomskom skloništu, uz pomoć lutaka, prikazani su ranjenici u krevetima te novorođenčad u inkubatorima, a prate ih razni audio – vizualni efekti.
Spomen dom i Masovna grobnica Ovčara
Ovčara bb
☎ 032/ 512-345
Masovna grobnica Ovčara je mjesto gdje je ubijeno 263 ranjenika i medicinskog osoblja iz vukovarske bolnice. Spomen dom Ovčara otvoren je 20. 11 2006. g. u jednom od hangara u kojem je počinjen ratni zločin u noći s 20. na 21. 11. 1991. g., tijekom srpske okupacije Vukovara. Hangar je pretvoren u memorijalni centar na oko 300 četvornih metara. U sredini nalazi se spirala koja simbolizira zatvoreni krug zla, u pod su ugrađene čahure koje simboliziraju zločin, dok je na stropu 261 žarulja u obliku zvijezda. Na zidovima su obješene fotografije ubijenih i nestalih a izložene su i osobne stvari koje su kasnije pronađene u zajedničkoj grobnici.
Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata
Ul. bana Josipa Jelačića 266
☎ 032/ 412- 980
Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru je najveća masovna grobnica u Hrvatskoj, a i u Europi nakon II. svjetskog rata koja se nalazi se na istočnom prilazu Vukovara. Poslije Domovinskog rata na tom mjestu ekshumirano 938 tijela i postavljeno je 938 bijelih križeva. U središnjem dijelu groblja 2000. g. postavljen je spomenik autora Đurđa Ostoja. Na groblju su posebno izdvojena dva križa, jedan za najmlađu žrtvu Domovinskog rata, Ivana Kljajića koji je imao svega šest mjeseci, i za najstariju žrtvu Domovinskog rata, ženu koja je imala 104 godine.
Memorijalni centar Domovinskog rata
Ul. Ive Tijardovića 60
Memorijalni centar Domovinskoga rata smješten u prostorima bivše vojarne 204. vukovarske brigade. To je prostor koji predstavlja središnju točku svih aktivnosti, lokaliteta i organizacija povezanih sa sjećanjem na Domovinski rat i na tragediju Vukovara.
Posjetiteljima je dostupno nekoliko postava:
- Sjećanje na domovinski rat – bitka za Vukovar
- Prikaz srpskih koncentracijskih logora Stajićevo i Begejci
- Izložba pješačkog naoružanja korištenog u Domovinskom ratu
- Eksponati na otvorenom
- Simulacija bojnog polja Ojačana brigada u obrani
Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti
Trpinjska cesta 80
☎ 099 4417 467
Spomen dom hrvatskih branitelja izgrađen na mjestu nekadašnje pošte u kojoj je 1991. g. bilo zapovjedništvo ovog dijela grada. Zgrada je napravljena u obliku čvrsto stisnute šake, u središtu doma je ponor s kupolom uništenog tenka bivše JNA, a okolo su ispisana imena svih poginulih pripadnika 204. vukovarske brigade. Na 12 video ekrana u zidovima mogu se vidjeti ratne fotografije i video snimke ranih događanja te čuti ratna izvješća kao i podatke o svakom poginulom pripadniku brigade. Ispred spomen doma je tenk i bista Blage Zadre junaka Domovinskoga rata. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana "Groblje tenkova", zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera. Autor Spomen doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti je zagrebački kipar Miljenko Romić.
Palača Županije Srijemske
Županijska ul. 9
Palača je građena od 1771. do 1777. g. u stilu klasicizirajućeg kasnog baroka s otmjenim plastičnim dekoracijama na pročeljima. Ta rokoko palača marijaterezijanskog bečkog stila bila je sjedište Srijemske županije. Usred pravilnog visokog timpanona nalazi se grb Srijemske županije koji je Gradu dodijelila carica Marija Terezija 1747. g. U dvorištu palače nalazila se i kasnobarokna osuđenička kapelica u kojoj su nekada ispovijedali osuđenike na smrt. Kompleks je registriran kao spomenik kulture A kategorije te je obnovljen u povijesnom izgledu.